Značajni krajobraz Rijeka Krčić

O lokalitetu

Značajni krajobraz Rijeka Krčić

KATEGORIJA ZAŠTITE: značajni krajobraz
GODINA ZAŠTITE: 1964.
POVRŠINA: 280,124 ha
POLOŽAJ: Općina Knin – izvor je na južnim padinama Dinare zapadno od sela Kijeva u blizini Bosnića, \urića i Vukovića stanova; ušće oko 3,5 km sjeveriostočno od centra grada Knina; oko 500 m od ceste Knin – Vrlika – Split uz makadamsku cestu Knin – Kijevo

Rijeka Krčić izvire u podnožju Dinare na 375 m nadmorske visine. Kanjon rijeke proteže se jugozapadnom padinom planine Dinare. Usječen je u 450 m visok vapnenački pod protkan vodonepropusnim dolomitima jurske starosti. Nastao je u pleistocenu, o čemu svjedoče ostaci “mrtve sedre” 15 do 20 m izvan toka rijeke uzvodno od Topljskog buka. Sedra je stara 125 000 godina, a nastala je u toplom međuledenom dobu (Riss/ Würm interglacijalu). Današnji izgled kanjon je poprimio u holocenu nakon posljednjeg ledenog doba kada su nastali povoljni klimatski uvjeti za taloženje sedre. Krčić je u morfogenetskom pogledu izvorište rijeke Krke. Otvaranjem novih vertikalnih pukotina u toku Krčića smanjilo se površinsko protjecanje vode a rijeka se postupno pretvorila u periodičnu tekućicu. Tako su od jedne rijeke u geološkom razvoju nastale dvije tekućice, što je čest slučaj u kršu. Rijeka Krčić sada je prva pritoka rijeke Krke. Duga je deset i pol kilometara, a na svom toku tvori tri slapa. Prvi slap je bezimena sedrena pregrada visine oko 4 m kod zaseoka Krčić, drugi je Mali buk, visine oko 10 m, kilometar nizvodnije kod kuća Radulovića, a treći je Topoljski buk, Krčića slap ili Veliki buk, u neposrednoj blizini izvoza rijeke Krke, najveći slap na rijeci Krčić, koji se sastoji od barijere visoke 22 m a široke oko 30 m, obrasle mahovinama. Topoljski buk svojevrsni je fenomen i prirodna znamenitost jer njime rijeka Krčić završava svoj tok a sam slap ušće je kojim se ona ulijeva gotovo u izvor rijeke Krke.

Krčić ima sve osobitosti planinske krške rijeke. Srednji godišnji protok kreće se od 7 do 15 m3/s. Za vrijeme obilnih kiša ili otapanja snijega na planinama u zaleđu neobuzdana je bujičarska rijeka razorne snage, dok u ljetnom razdoblju potpuno presuši. Unatoč tomu što nema stalni tok, sam izvor gotovo nikad ne presuši. Rijeka presuši jer postupno gubi vodu u koritu. Redovito presuši od srpnja do rujna, ali u izrazito suhim godinama sušno razdoblje zna započeti u lipnju i potrajati do sredine studenoga. U nekoliko navrata Krčić je presušio i zimi. Iako presuši, ova kratka i zagonetna rijeka još uvijek pruža obilje prirodnih ljepota i petnaestak speleoloških jama i špilja u iskonski očuvanom krajobrazu. Uz tok Krčića smješteno je nekoliko urušenih vodenica, koje su u ne tako davnoj prošlosti bile izvor gospodarskog razvoja. Nažalost, vodenice su sada samo nijemi svjedoci suživota čovjeka i rijeke u surovom planinsko-krškom kraju. Uz tok rijeke krajem 19. st. u kanjonu je, po trasi napoleonske ceste, izgrađena makadamska cesta prema Vrlici i Sinju.

Prostornim planom Županije predlaže se da se značajni krajobraz „Rijeka Krčić“ proglasi „posebnim geomorfološkim rezervatom“, ukupne površine 5,7 km2.