Značajni krajobraz Vodeni tok i kanjon Čikole

O lokalitetu

Vodeni tok i kanjon Čikole

KATEGORIJA ZAŠTITE: značajni krajobraz

GODINA ZAŠTITE: 1967.

POVRŠINA: 1 139,90 ha

POLOŽAJ: Općina Drniš

Obuhvaća 13 km kanjona, dubine i do 130 m, od kraja Petrova polja kod Drniša do granice NP „Krka“ tristotinjak metara nizvodno od mosta preko rijeke Čikole na cesti Pakovo Selo – Ključ. Kanjon razdvaja miljevačka sela smještena na sjeverozapadu i Pakovo Selo i Žitnić na jugoistoku.

U geološkoj građi ovog prostora prevladavaju vapnenci mezozojske i paleogene starosti, a među njima javlja se i pojas dolomita. Na nekim mjestima preko debele serije mezozojskih vapnenaca nataložene su mlade naslage lapora, pješčenjaka i konglomerata, što čini fliš iz gornje krede. Krška zaravan nastala je krajem pliocena i početkom pleistocena. Od kraja pleistocena u nju se usijeca kanjon Čikole, izniman geomorfološki fenomen krša. Prostor je dodatno oblikovan kasnijim erozijskim procesima. U kanjonu se za ljetne suše mogu vidjeti vrtložni lonci, pješčani sprudovi, valutice i sedra, a na rubovima kanjona bore, slojevi i sipari ili točila.

Rijeka Čikola, najduži pritok Krke (s Vrbom 47,8 km), izvire podno planine Svilaje u jugoistočnom dijelu Petrova polja (aluvijalne zaravni, površine 50 km2) u blizini zaseoka Čavoglave. Površina porječja je 836,8 km2. Ulijeva se u rijeku Krku iznad Skradinskog buka. Ušće i tri kilometra toka rijeke Čikole danas su potopljeni zbog rasta sedrene barijere Skradinskog buka. Na svom toku Čikola tvori i više jezeraca, među kojima se ističe Ovčjak, u blizini zaseoka Knezovi, i slapove Lasmač i Saranču (Kotline). Za kišna vremena tok je aktivan a u sušnom razdoblju rijeka presuši na početku kanjona, neposredno iza Drniša. U to vrijeme suhim koritom može se doći sve do izvora Torak.

Kanjon rijeke Čikole pripada listopadnoj ili submediteranskoj zoni sredozemne vegetacijske regije. Biljni svijet čini 298 svojti biljaka.

U kanjonu Čikole nalazi se i nekoliko podzemnih staništa (špilja i jama), među kojima su najpoznatije špilje u Brini i špilja Topla peć. U špiljama u Brini, smještenim u zapadnom dijelu kanjona rijeke Čikole, 4 km od Drniša, pronađeni su prvi tragovi nazočnosti čovjeka na prostoru Šibensko-kninske županije, iz razdoblja mlađeg paleolitika (oko 18 000 g. pr. Kr.). Otkriveni su ostatci kosti životinja iz gornjeg pleistocena (špiljskog medvjeda, hijene, alpskog svisca, divljeg konja, kozoroga, bizona i sl.) i artefakti paleolitskog čovjeka musterijanske kulture (strugala, rezala, svrdla…).

Od kulturnopovijesnih spomenika, na ovom području nalaze se pretpovijesna gradina Osoje kod Pakovog Sela, na rubu kanjona, osam kilometara jugozapadno od Drniša, cesta i ostaci građevina iz vremena rimske vladavine na početku kanjona kod Drniša, i drniška Gradina, u blizini ceste Šibenik – Knin, na rubu kanjona na 334 m nadmorske visine. Na Gradini su pronađeni arheološki nalazi od pretpovijesti do druge polovice 19. st. Sadašnji tragovi u južnom dijelu ostaci su srednjovjekovne tvrđave iz 14. st., koja je pripadala velikaškoj obitelji Nelipića. Kružna kula i sjeveroistočni obrambeni zid potječu iz turskoga vremena. Podno Gradine nalaze se ruševine vodenica i dva kamena mosta.